Logo Udruge Oblačić
Što je terapija igrom, po čemu se razlikuje od 'obične' dječje igre te kome je sve namijenjena
906765_500597276704570_709842703_o

Objavila Maja Bonačić, Studeni 9, 2013

 

Naziv terapija igrom možda može na prvi pogled implicirati da je terapija igrom namjenjena isključivo djeci s problemima i nekakvim poteškoćama pa im je potrebna terapija. Naravno, terapija igrom ima odlične rezultate u tim slučajevima, ali to je puno više od toga. Igra je prirodan način djetetovog učenja i usvajanja informacija iz okoline, ali ujedno i način djetetovog izražavanja. Terapeut tokom ‘igranja’ s djetetom sudjeluje u tom procesu te na taj način dobiva uvid u djetetovo svakodnevno funkcioniranje, stilove usvajanja informacija te eventualne probleme, koje dijete ‘priča’ kroz igru. Stručnim jezikom, terapija igrom je sustavno korištenje teorijskog modela kako bi se uspostavio interpersonalni proces u kojem educirani terapeut igrom koristi terapeutsku moć igre kako bi pomogao klijentima (djeci) da preveniraju ili riješe psihosocijalne poteškoće te ostvare optimalan osobni rast i razvoj. Dakle, osim što ima terapeutski učinak na dječje psihosocijalne poteškoće, terapija igrom je idealna mjera prevencije mogućih problema kod djece koja nemaju nikakvih poteškoća u psihosocijalnom funkcioniranju.

Terapija igrom je namjenjena djeci 3-12 godina, jer je to period u kojem se djeca igraju kroz simboličku igru. Međutim, neka djeca koja imaju veće poteškoće u razvoju su možda u tim godinama, a da ipak nemaju razvijenu simboličku igru. To ne znači da terapija igrom nije moguća, potrebno ju je samo prilagoditi. Potrebna je stvarno mala sposobnost igranja simboličke igre, no ako ona svejedno nije prisutna, postoji mogućnost rada s terapeutom na njezinom razvijanju, po različitim segmentima. Ovo je jako važno za dijete, jer s razvojem svoje igre, dijete bolje usvaja nove informacije i bolje uči o svijetu oko sebe, što ga više osposobljava za svakodnevni život.

Postoji i filijalna terapija igrom. To je nedirektivni oblik terapije igrom, gdje terapeut radi s roditeljem djeteta i podučava ga vještinama, kako bi roditelj kod kuće se mogao igrati s djetetom, na način na koji bi inače to terapeut radio. Najveća prednost filijalne terapije je što roditelj općenito provodi više vremena s djetetom u igri, a paralelno dijete dobiva najboljeg partnera za igru!

Po čemu se terapija igrom razlikuje od ‘obične’ dječje igre?

Prvenstveno tu je dječji terapeut koji je educiran da bolje razumije teme i metafore koje se provlače kroz igru, što doprinosi boljem razumijevanju djeteta i njegovih eventualnih problema. Na taj način može uočiti nešto što bi možda promaknulo djetetovoj uobičajenoj okolini. Druga važna stvar je posebna soba za igru, koja služi isključivo za igranje i ništa drugo te je to malo dječje kraljevstvo, gdje je ono doživotni kralj/ica. Osim toga, terapeut na suptilan način strukturira okolinu, tako da dijete ima osjećaj slobode te da može raditi gotovo bilo što što poželi. Na taj način mogu kroz igru ‘izaći’ neke stvari koje dijete inače drži u sebi. Soba za igru sadrži sve tipove igračaka i pokriva sve životne ‘teme’ te na taj način pruža djetetu mogućnost da se igra bilo koje igre ili uloge koju poželi, što možda u uobičajenoj okolini nema dostupno.

Za koje probleme je terapija igrom najkorisnija?

Terapija igrom ima pozitivan efekt na sve moguće probleme koje dijete može imati. Kažemo pozitivan efekt, a ne rješenje, jer prvo treba identificirati uzroke problema, a zatim ga probati riješiti. Upravo zato je terapija igrom tako korisna, jer nam iznimno pomaže u pronalasku uzroka nekog problema koje dijete ima.

Neki od problema su:

-          Noćni strahovi i problemi s vršenjem nužde;

-          Problemi u ponašanju i socijalna prilagodba;

-          Posljedice brakorazvoda, nasilja, medicinskih zahvata, raznih kroničnih bolesti i drugih trauma;

-          Teškoće u razvoju (ADHD, autistični spektar);

-          Teškoće u učenju.

Koliko traje terapija igrom?

Terapija igrom je jedan proces koji traje: prvo dijete upoznava sobu i terapeuta, zatim počinje razvijati neku temu ili više njih, nakon toga ih razrađuje, dok ne dođe do rješenja. Obično je za cijeli taj proces potrebno 20ak susreta. Filijalna terapija igrom isto traje 20ak susreta, koliko je potrebno roditelju da usvoji i izvježba svoje vještine. Naravno, terapeut ostaje dostupan roditelju za bilo kakve informacije ili podršku i nakon završetka filijalne terapije.

 

Terapija igrom je jedan prirodan i nezinvazivan način rada s djetetom, gdje se mjesto radnje smješta u djetetovom kraljevstvu, gdje je sve moguće pa i pobijediti najvećeg zmaja ili popeti se na najveću planinu!

 

Maja Bonačić, mag.psych. za Čuvarkuću (www.cuvarkuca.hr)

Komentari