Logo Udruge Oblačić

Edukacija za roditelje

Puno se priča u zadnje vrijeme o terapiji igrom i njezinim blagodatima za dječji razvoj, ali i prevenciju puno stvari. Igra je prirodan jezik komunikacije i jedan prirodan način uspostavljanja odnosa s djetetom. Ipak, kada se pojavi neki problem, bilo razvojni bilo emocionalni, dijete se vodi kod stručnjaka na procjenu i intervenciju.

Mi zagovaramo pristup gdje stručnjak ima poziciju supervizora roditeljskog rada. Naime, stručnjak provede s djetetom samo sat vremena tjedno, a roditelj provodi svakodnevno nekoliko sati u interakciji s djetetom. Koliko samo prilike za intervenciju kroz igru i to s osobom s kojom dijete ima pun odnos povjerenja i ljubavi – s roditeljem.

Upravo to je filijalna terapija – podučavanje roditelja vještinama terapeutske igre, kako bi kroz strukturiranu igru terapeutski djelovao na svoje dijete. Stručnjak na tjednoj razini nadzire rad roditelja s djetetom te pomaže roditelju da usvoji i primijeni sve potrebne vještine.

Postoji nedirektivna terapeutska igra, koja je namijenjena primarno za prevenciju i rad na emocionalnim poteškoćama, gdje je cilj da roditelj u što većoj mjeri prati svoje dijete.

Također, postoji i direktivna terapeutska igra, kojoj je cilj razvijanje vještina igranja kod djece koja iz bilo kojeg razloga imaju siromašniju simboličku igru (traume, poremećaj iz autističnog spektra, intelektualne poteškoće, deprivacija).

Osim za socioemocionalni razvoj, razvoj igre je važan i za razvoj izvršnih funkcija, poput radnog pamćenja, inhibicije, motivacije (usmjerenost prema cilju), planiranje ponašanja i kognitivne fleksibilnosti. Djeca sa siromašnom simboličkom igrom imaju često problema i sa izvršnim funkcijama, a posljedično i sa cijelim sustavom samoregulacije. U školskom okruženju se to najčešće manifestira kao deficit pažnje i poteškoće u razumijevanju pročitanog materija, a posljedično i poteškoće u učenju.