Logo Udruge Oblačić
Svi smo se susreli s pojmom depresivnosti - no, što uopće obuhvaća depresivnost i kako ju izliječiti?
depresija

Objavila Helena Rašić, Siječanj 31, 2013

Da bismo mogli razgovarati o depresivnosti i uhvatiti se u koštac s njom, prvo moramo razbiti nekoliko mitova i uopće utvrditi što depresivnost, odnosno depresivni poremećaj, zapravo jest. Iako smo svi skloni promjeni raspoloženja od dana do dana, ovisno o situaciji u kojoj se nalazimo, osobe s depresivnim poremećajem karakterizira duboko tužno raspoloženje kroz dulji vremenski period, osjećaji depresije su intenzivni i sveobuhvatni. Također, depresivnost obuhvaća simptome koje ne bismo pripisali depresivnosti, nego pomislimo da su uzrokovani nečim drugim, nekom fizičkom bolešću- možemo čak pomisliti da nešto ozbiljno nije u redu s našim tijelom ili mozgom, što najčešće samo vodi u dublju depresiju.

Nabrojimo stoga neke od najčešćih simptoma depresije:

  • Depresivno raspoloženje. Stalni, duboki, sveprožimajući osjećaj tuge.
  • Gubitak zanimanja za svakodnevne aktivnosti, smanjeno uživanje u aktivnostima, smanjena motivacija. Na samom početku osoba može početi izbjegavati aktivnosti kojima se inače bavi, bio to sport, odlazak na druženja s prijateljima ili odlazak u shopping, a kasnije dolazi do pada volje za ustajanjem iz kreveta, osoba se ne pere, ne jede i općenito nema interesa za bilo koji segment svog života.
  • Nesanica je česta na početku razvoja depresije, a kasnije se može pretvoriti u stalno spavanje.
  • Promjene u težini, može doći i do debljanja zbog nedostatka aktivnosti, ili do mršavljenja zbog odbijanja hrane.
  • Usporeno mišljenje, zaboravljanje, poteškoće s koncentracijom. Zbog ovih simptoma osobe s depresivnošću često misle kako postaju dementne, da imaju neku ozbiljnu bolest, a radi se o simptomima depresivnosti. Također, često osobe počnu pamtiti samo ono loše što im se događa, a u potpunosti zaboravljaju sve lijepe događaje, ili ih uopće ne vide kao nešto pozitivno.
  • Gubitak energije. Stalan osjećaj umora, koji postaje sve jače izražen s vremenom, bez obzira na količinu vremena provedenu na odmaranje. Moguć je i osjećaj ubrzanosti i povećanje razine energije kojemu ne možemo naći uzroka.
  • Pojačana razdražljivost ili ljutnja. Tuga se vrlo često maskira u ljutnju- ljutnju koju osjećate prema sebi, prema ljudima oko vas, prema Bogu, svemiru, životu ili sudbini. Tu ljutnju se često usmjerava na dostižne osobe i stvari- člana obitelji, trgovkinju koja je prespora, osobu na ulici koja vas je slučajno udarila, lonac hrane koji nije ispao onako kako ste htjeli, televiziju koja je prikazuje ono što vi želite, mobitel koji kao da se urotio protiv vas i ne želi raditi….
  • Samooptuživanje, jak osjećaj krivnje. Možete se osjećati krivim zbog gubitka posla, zbog nedovoljno dobro skuhanog ručka, zbog nemogućnosti pružanja osobama koje volite pažnje koju zaslužuju, zbog toga što mislite da ste ljudima oko sebe teret, pa čak i zbog toga što se osjećate krivima.
  • Osjećaj bezizlaznosti, bespomoćnosti. Osobe koje pate od depresivnosti mogu osjećati kako ne postoji ništa više što mogu napraviti kako bi se stanje popravilo, pamte samo negativne ishode svega što su pokušali poduzeti te se ne više niti ne trude nešto napraviti. Misle da u budućnosti ionako ne postoji ništa lijepo za njih.
  • Pesimizam. Mišljenje da će sve uvijek poći najlošije što može.
  • Izbjegavanje druženja s drugima. Drugi ljudi postaju teret, razgovori postaju teški i nakon nekog vremena osobe s depresivnošću odgurnu ljude od sebe i udalje se socijalne okoline.
  • Gubitak interesa za seks. Kada primijetite da je vaših spolnih odnosa u vezi sve manje, možda ćete pomisliti da s vezom nešto nije u redu, da vas partner ne voli ili da vi više ne volite partnera…što može dovesti do prekida veze, što pojačava depresivnost i gura vas dublje.
  • Razmišljanje o smrti i/ili samoubojstvu. Ovakve misli su osobito opasne. Ukoliko ih imate vi ili netko koga poznajete vam govori o njima- potražite pomoć bez odlaganja.

Karakteristično za simptome depresivnosti je njihovo međusobno “hranjenje”. Na primjer- mislite da će sve uvijek poći najgore, da će svaki ishod neke vaše aktivnosti biti negativan. Zbog problema s pamćenjem, pamtiti ćete samo one loše ishode i na neki način ćete prikupljati „dokaze“ za vaše pesimistično mišljenje. S obzirom da ne vjerujete da će se ikada išta pozitivno dogoditi, a ionako nemate energije da se ustanete iz kreveta i nešto napravite, prestanete se truditi i samim time uzrokujete negativan ishod. Koji zapamtite, gomilate nove „dokaze“ i tako dalje. Depresija je spirala prema dolje, začaran krug, koji je teško prekinuti- i zato vam treba stručna pomoć koju se ne smijete bojati potražiti.

Mislim da sam depresivan/na…zar sam lud/a?

Ne, niste. Depresivnost je ponavljajući poremećaj koji se javlja kod 4-5% stanovništva, češće kod žena, nego kod muškaraca. Važno je napomenuti da depresivno razdoblje ne znači nužno i depresivni poremećaj. Na primjer, ukoliko izgubite člana obitelji, prijatelja, ako vam ugine kućni ljubimac, izgubite posao ili dođe do prekida ljubavne veze- gore navedeni simptomi su česti, kratkotrajni i normalni. Problem nastupa ako ne postoji takav događaj u nedavnoj prošlosti, a vi se ipak osjećate depresivno, ili ako to razdoblje traje dulje od 6 mjeseci, te ako se pogoršava.

U našem društvu postoji stigma koja sve psihičke teškoće svrstava u kategoriju „ludosti“, a traženje pomoći za psihičke probleme je teško. Čest je osjećaj srama zbog toga što si je osoba uopće „dopustila“ da ju muči depresija. Činjenica je da je depresija bolest nad kojom je teško preuzeti kontrolu, za koju nismo odgovorni ništa više nego za prehladu koju smo dobili. A dobra vijest je da je i depresija, kao i prehlada, iako uz nešto više truda- izlječiva.

I što sada?

Postoje terapije za liječenje depresivnost, koje su učinkovite i mogu vam pomoći. No, najvažniji faktor u tome ste vi sami- terapeut i vaša obitelj i prijatelji vas mogu gurati samo dio puta, na vama je da se borite dalje. Terapije koje postoje su:

  • Kognitivno bihevioralna terapija. U toj se terapiji primjenjuju tehnike promjene ponašanja koje zatim mijenjaju mišljenje i emocije. U Udruzi „Oblačić“, na savjetodavnim grupama, ćemo se služiti kognitivno- bihevioralnim tehnikama.
  • Druge vrste psihoterapije se također upotrebljavaju za tretman depresivnih poremećaja.
  • Primjena lijekova. Antidepresivi su se pokazali iznimno učinkoviti, ali gotovo ih je neophodno koristiti uz potporu psihologa i/ili psihijatra koji će vas moći usmjeriti i pomoći vam u izliječenju. Antidepresive propisuju samo doktori medicine.
  • Elektrokonvulzivna terapija. Kod iznimno jakih depresija, kada niti lijekovi niti psihoterapija nemaju učinka, kratkotrajno poboljšanje se može postići primjenom elektrokonvulzivne terapije, odnosno terapije elektrošokovima. Primjenjuje se samo u bolnicama.

 

Što ako ja to ne mogu?

Možete.

 

Komentari